ZADNJIH 4 GODINE SVAKI DRUGI DAN SAM SJEDNEM NA JEDNU KLUPU, I POSMATRAM LJUDE….

Zadnjih 4 godine svaki drugi dan sam sjednem na jednu klupu, i posmatram ljude. Onako se udubim i gledam ih, razmišljam kuda idu, kakve ih brige more, da li su srećni ili tužni itd. Ko pažljivo gleda, može da vidi zaista nevjerovatne stvari.
Danas sjeda pored mene jedan momak od 30-tak godina, otvara nenačetu kutiju cigareta, pali jednu i govori sledeće:
“Radim u zgradi preko puta, i zadnjih pola godine te gledam kako posmatraš ljude… Samo sam želio da te pitam, da li si nešto naučio od svog tog posmatranja?”

Ja onako kroz blagi osmjeh počnem da mu pričam neke svoje zaključke i na kraju, pošto me je detaljno saslušao, odgovori: “Postoje samo dvije vrste ljudi, srećni i nesrećni. Razlika je isključivo u tome što su srećni pronašli pravu osobu sa kojom idu kroz život, a ovi drugi ne. Jer nikakva zadovoljstva, pare i moć, ne mogu uveče kad ostaneš sam sa sobom, da ti iscjele dušu, ako si istinski usamljen”. Namignu mi, i ode.